Boila, dlaka, gola udica? Olovo tesko, polupricvrsceno? Drzim sistem u rukama, razgledam ga i dolazim do zakljucka da je skoro savrsen. Razne varijacije, poboljsavaju ili kvare u odredzenom stepenu njegovu efikasnost ali osnova i nacin funkcionisanja su svarno genijalni. Evropske i svetske sarandzije, upraznjavaju ovaj sistem vec duzi niz godina za razliku od nas i nisu ga odbacili, niti pokusavali da se vrate na stare staze gde je glavnu ulogu igrala ogromna kovanica, namamcena kriskom hleba ili sakrivena do pola predveza u kuvanom krompiru od koga bi se najeo cak - i ja. Jednostavno nisu imali razloga za to. Izum je savrseno funkcionisao. A kako je to savrsenstvo izgledao na samom pocetku?
Pocetak boili ere i specifican nacin njihove montaze, datira vec poodavno. Necemo spominjati kome su i kako pali na pamet dlaka i gola udica jer to nema znacaj za ovaj tekst. Dobro, mozemo spoemenuti za one koji ne znaju da i pored toga sto "Modern Carp Hunting" i sve sto uz njega ide, potice iz Engleske, zaceci boili ere vuku svoje korene iz Francuske. Paradoksalno ali istinito. A kako je izgledala prva montaza na dlaku pa i ceo sistem? Za danasnja shvatanja smesno. Dlaku su vezivali za krivinu udice, a rastojanje od udice do boile bilo je dugacko po tadasnjim nekim pravilima od 6 do 10 cm pa i vise. Olovo na sistemu je bilo zna se - klizece. Shvatanje da saran pazljivo povlaci mamac i uzima ga samo ako ne oseti nikakav otpor, carovalo je u glavama tadasnjih sarandzija. Sistem sa opakom golom udicom trebao je doneti mnogo bolje rezultate kada je u pitanju kacenje ribe. Ali avaj. I pored toga sto je udica bila gola, a olovo polako povecavalo svoju tezinu obavljajuci (jedino) funkciju dalekog izbacaja, promasaji su i dalje bili veoma brojni? Klizno olovo, bez obzira koliko tesko bilo nije moglo sa vecim uspehom obavljati funkciju samokontriranja.
Specificni nacin vezivanja dlake za krivinu udice, omogucavao je saranu da (ako na vreme oseti prevaru) lako ispljuva udicu ne zakacivsi se, a veoma duga dlaka je bila kriva sto manji primerci sarana nisu uvek uspe-
vali da progutaju i boilu i udicu u paketu.Novitet koji se na pocetku cinio kao savrsen izum poceo je da nailazi na nepoverenje kod vecine sarandzija. Stvar su spasile glasine o pojedinim ribolovcima koji su veoma uspesno lovili. Njihov "tajni" sistem je ocito bio efikasniji od ovog samo nisu ga hteli otkriti. Kao i svaka druga ni ova tajna nije mogla biti dugo cuvana i procurilo je - fiksirano olovo. Nije moguce! Pa sve do juce smo pecali klizecim olovom pazeci da pretpazljivi lisac ne oseti otpor a sada nam se nudi sasvim suprotna varijanta. Tesko je bilo napraviti nagli zaokret u shvatanjima. Toliko tesko da cak i danas vecina sarandzija sa nepoverenjem gledaj na ovaj sistem. Oni koji su shvatili znacaj cele zavrzlame, pecali su veoma uspesno i postepeno povecavajuci tezinu olova koje koriste povecali su i efikasnost celog sistema. Skeptici su ostali verni starom nacinu bez obzira na brojne "zamahe u prazno". Skracenje dlake je islo isto tako postepeno, polako zajedno sa iskustvom, a nagle promene je doziveo samo nacin njenog vezivanja. Sa krivine preslo se na vrat - tacnije uz vrat.
Tako je sistem poceo polako da poprima danasnji izgled. Kada kazemo danasnji izgled mislimo na klasicni sistem, tesko (polupricvrsceno) olovo, gola udica i dlaka. Razne modifikacije ovog sistema razvijale su se tokom godina nalazeci manje ili vise svoje mesto u priboru sarandzija. Neki "izumi" nisu nikad osetili vlaznost vode za razliku od drugih koji su se ustalili kod vecine ribolovaca bez obzira na njihovu "stvarnu" efikasnost. Jednostavno su bili prihvaceni.
Pogledajte sistem na ovoj skici. To je jedan od najkoriscenijih sistema u Francuskoj do sredine 90-tih kada je u pitanju pop ap prezentacija. Kratak predvez na kome je udica sa plivajucom boilom, seta izmedzu dve virble. Duzinom predveza odredzivano je koliko ce boila biti odignuta od dna. Fiksno olovo je na kraju sistema. Cela montaza neodoljivo podseca na danasnju "heli" verziju samo sto je namena drugacija.
Za razliku od danasnjih "humanih" sistema koje upotrebaljava vecina sarandzija, u ranim fazama prihvatanja sistema na bazi sidra olovo je bilo fiksno. U prvo vreme niko nije razmisljao sta se desava kada saran pokida najlon, bitno je bilo to sto je sistem izvrsno kacio ribu i nista vise. Kasnije kada je savest kod pristalica modernog nacina ribolova porasla i kada je pokret "Catch & Release" poceo da uzima sve veci zamah, pocela su se javljati i neka razmisljanja o humanosti sistema koje se primenjuju. Tako smo i dosli do ovih danasnjih Safety montaza kod kojih se u toku drila ili u slucaju kidanja najlona, sistem (i riba) lako oslobadza teskog olova. Vecina meni poznatih ribolovaca uopste ne mari za to sta se desava nakon kidanja najlona i gubitka ribe. Desava se to da gubimo ribu ne samo na udici nego i u vodi. Saran ne moze vuci tesko olovo i on ce uginuti ako se brzo ne oslobodi. Stavite sebe u njegovu poziciju i razmislite kako bi vama bilo da treba da vucete za sobom teg od 1 kg koji visi na kanapu na cijiem je kraju velika kuka zabodena u vasa usta. Koliko bi mogi da izdrzite tako?
Posle svega sto smo izneli namece se zakljucak da danas imamo sisteme za lov sarana koji su veoma efikasni, humani i pouzdani. Kako ista na svetu nije savrseno tako i ove danasnje montaze imaju svoje mane. Ne postoji (ili bar jos nije izmisljen) sistem koji je 100% efikasan iako neki kace bolje od drugih. Vecina njih se dosta cesto zna zamrsiti pri izabacaju ili tokom propadanja u vodu i sl. U zelji da pronadzu idealanu montazu, zagrizene sarandzije cesto izmisljaju najrazlicite modifikacije danas poznatih sistema. Sve ideje krecu se u dva pravca. Bolja efikasnost i "anti tangle". Znaci sistem koji ce besprekorno kaciti kod svakog usisavanja a ostace nezamrsen sve do zauzimanja svog mesta na spotu. U takvim pokusajima cesto se desi da se pretera i prekomplikuje sistem ali se mora priznati da ima i sjajnih resenja od kojih su se neka vec "odomacila" kod ribolovaca.
"Ubod koji ulov znaci" je deviza svih sarandzija kada se prica o udici i nacinu montiranja boile. Od tog prvog uboda gole udice zavisi dali cemo uspeti da zakacimo i uspesno savladamo sarana koji je usisao nas mamac. Proizvodzaci su uveliko iskoristili ovo i izbacili na trziste najrazlicitije "nepogresive" montaze. Na primer udice koje se u novije vreme nude sarandzijama kao super novitet za montiranje setajuce boile.
Ceo sistem je ukomponovan tako da se se saran u momentu isplijuvavanja boile (mamca) treba sam zakaciti (Anti eject). To jest. Boila ispucana pod prtiskom ne okrece udicu u bezopasan polozaj koji ne kaci sarana nego samo sklizne (prstencic) prema korenu i ona ostane u polozaj koji "nepogresivo" kaci. Nije da nije ali ne bas onako kako je prikazano i izrekla-
mirano. Nemojte komplicirati stvari u pokusaju da pratite ama bas sve novotarije koje danas nude svetski proizvodzaci i trgovci.
Dosta dobrih resenja postignuta su na polju zastite od mrsenja predveza oko osnovne strune. Siikonska creva, i plasticne cevcice montirane iznad olova, sprecavaju do odredzene mere da se predvez umrsi oko osnovne strune.
Umisljate sarandzije spojili su staro sa novim i napraviti sistem koji se stvarno tesko mrsi. Iznad virble je sve normalno (olovo, crevo ili cevcica) a predvez je napravljen tako sto su duplim "Uni knot" cvorom ili virblom, spojeni malo deblji najlon i konac za predveze. Debeo najlon (ili amnezija ako ima) se mnogo teze mrsi od konca za predveze ali nije mekan.
Obratno, predvez materijali su super mekani ali se dosta mrse. Mekani konac ide samo do onog dela koji saran usisava, dalje prema virbli sledi amnezija. Umisljato zar ne!.
Proizvodjaci su uvedeli da je ovo dobra ideja i nisu ostali ravnodusni u tom pogledu. Usledio je njihov odgovor, tacnije odgovor firme Kryston koji se zove Snake Skin (Snake Bite, Mantis ..) Mekani predvez materijal oblozen plastikom. Vezuje se normalno kao i svi ostali, s tom razlikom sto na mesto na kome zelite postici mekocu predveza, noktima skidate plasticnu oblogu. Tesko se mrsi (skoro nikako) a najvise je nasao svoju primenu kod pop ap prezentacije.
Olovo kao sastvani deo svakog saranskog sistema ima veliki znacaj na uspeh u ribolovu, zato su i proizvodzaci ponudili na desetine razlicitih oblika i modela koja se montiraju na isto toliko razlictih nacina. Pitanje koje se namece je "sta korisiti". U modernom saranskom ribolovu danas u zavisnosti od samog sistema koriste se razliciti oblici i tezine olova.Dobro je spomenuti da od raznih oblika olova koja se "kace" pomocu raznih kopci i snala na sistem (kruskasto, kapljasto, zip, leptirasto, lopta) najefikasnije je olovo loptastog oblika.Kod njega je sva tezina skoncentrisana u jednu tacku i kada saran povuce sistem, podize celo olovo sa dna, tako da ono svom tezinom kaci ribu.
Kod drugih (duguljastih) oblika desava se da kod "laganih" povlacenja sistema olovo donjim (tezim) delom jos uvek dodiruje dno i ne deluje svom tezinom na udicu a time i na usta ribe (skica br.8). I lopta ima svoje mane. Zbog svog oblika stvara otpor u fazduhu i ne leti bas daleko. Za dalje izbacaje koriste se olova kruskastog ili zip oblika.
Ipak po mom misljenju kada je u pitanju kacenje ribe, najuspesniji je "In line" sistem, to jest kada je olovo direktno na osnovnom najlonu. Na ovaj nacin kontakt izmedzu ribe (sa udicom u ustima) i teskog tereta je potpuno direktan i momentalan.Riba koja proguta mamak namontiran na ovakvom sistemu, ima najmanje sanse da ostane nezakacena. I kod ovog nacina montiranja prednost dajem loptastim oblicima olova.
Na kraju moramo reci da je sve ovo ipak irelevantno i ne moze se uzeti kao pravilo bez izuzetaka. Razliciti tereni sami po sebe traze razlicnu prezentaciju mamca ili drugaciji sistem. Nije lose imati vise njih i koristiti ih u zavisnosti od situacije na terenu. Od gomile svakojake ponude odaberite i prihvatite ono sto mislite da je stvarno dobro a ostalo izbacite. A kako znati sta valja a sta ne? Citajte i pitajte. Bez literature nema nista a i iskustvo uspesnih ribolovaca moze vam biti od pomoci. Moj savet vam je da procitate i pitate i tek onda izvedete svoj zakljucak. Napravite sistem koji najvise odgovara uslovima u kojim najcesce pecate isprobajte ga i ako je uspesan koristite isti, bez obzira sto ce nekom mozda izgledati smesno.